Turistički kompleks „Koliba” u Bogetićima kod Nikšića ovih dana domaćin je regionalnih likovnih susreta, čiji je organizator Fondacija „Petar Lubarda”. U nestvarnom kompleksu i ambijentu Podostrožja dvanaest umjetnika iz više država svijeta učesnici su prve kolonije pod nazivom „Krš u Lubardinom pejzažu”, a zarad osvježenja sjećanja na Petra Lubardu, najvećeg jugoslovenskog slikara 20. vijeka. Kolonijom koordinira Lubardin bratanić, takođe umjetnik Đuro Lubarda koji je došao iz Kanade.
– Učesnici kolonije su umjetnici iz Amerike, Brazila, Izraela, Makedonije, Hrvatske, Srbije, Republike Srpske i, naravno, Crne Gore. Ovo je samo jedan u nizu projekata Fondacije, ali i neki naš familijarni dug prema Lubardi – kazao je Đuro Lubarda.
Fondacija je osnovana 2005. godine sa namjerom da se obilježi stogodišnjica Lubardinog rođenja, što je dvije godine potom uspješno i realizovano. Od 2010. predsjednica Fondacije je Lubardina sestričina Đina Lazar, s ciljem, kako je istakla, očuvanja djela, riječi i Lubardinih misli.
– Želja nam je da se publika prisjeti Lubarde, nove generacije da se upoznaju s tim da je on bio veliki slikar i da se to ne zaboravi. Dugo vremena nakon smrti, nije se bavilo njime, a onda se to povratilo zahvaljujući Monografiji o Lubardi koju je izdala Galerija „Tiodorović”. Krenule su i intenzivnije aktivnosti Fondacije i namjera nam je da sve, kao i ova kolonija, budu tradicionalne i dio dešavanja u Crnoj Gori i šire – rekla je Lazar.
Fondacija obilježava i dva datuma, dan rođenja i dan Lubardine smrti i, kako je ona rekla, uvijek je to povezano sa nekim nacionalnim dešavanjima, značajnim jubilejima. Promovišu se knjige napisane o Lubardi, a važan projekat je i rad sa srednjoškocima „Lubarda kao inspriracija”, koji su započeli prije šest godina. U Crnoj Gori uključeno je pet škola, kao i dvije u Srbiji. Radovi đaka biće dio izložbe koja se priprema. Za sve planove koje imaju, međutim, Fondaciji je neophodna podrška.
– Najveći naš problem je što nemamo finansiranje i mučimo se oko toga. Bilo bi nam mnogo lakše kad bi iza nas stale neke institucije i podržale aktivnosti. Mi smo jedina fondacija jednog umjetnika, a ovdje ima dosta dobrih umjetnika, pa se nadam da ćemo im mi biti primjer, da će i oni dobiti svoju fondaciju koja će zaštiti njihova djela – navela je Lazar.
Jedan od velikih planova, za koje će se potruditi da bude realizoan, najavila je ona, je stvaranje Interaktivnog parka u Ljubotinju, Lubardinom rodnom mjestu.
– Tu će ljudi dolaziti, uživati i upoznavati Lubardu kroz drugu dimenziju. Park će biti sa njegovim motivima i to su ideje kojima ćemo napraviti veliko dobro za Crnu Goru, da povežemo kulturu sa životom, da ona naprosto ovdje bude dio života – istakla je Đina Lazar.
Kolonija se završava 1. oktobra, a svi radovi sa nje biće dio izložbe u nikšićkoj Galeriji „Ilija Šobajić”.
Generalni sponzor susreta umjetnika je Turistički kompleks „Koliba”, vlasnika Blagoja Cicmila, a koloniju su podržali Ministarstvo kulture, opštine Nikšić, Herceg Novi i Budva, gradovi u kojima je Lubarda boravio u predratnom i poslijeratnom periodu.
B.B.

Lubarda jedinstven i neponovljiv

Umjetnik iz Njujorka Avi Zukerman za Lubardu je čuo prije nekoliko godina prilikom susreta sa njegovom sestričinom Đinom Lazar. Njena priča o ujaku, velikom slikaru, podstakla ga je da istraži o kome se zapravo radi.
– Bio sam šokiran kada sam vidio koja je to umjetnička veličina i očaran sam njegovim eskpresionističkim slikama. Šest godina nakon toga potrudio sam se da dođem u Beograd i da u legatu Petra Lubarde izučim njegova djela. Tako sam ušao u slikarstvo koje mi, nažalost, sve prethodne godine mog života, uopšte nije bilo poznato. Zbog toga sam ovdje i čast mi je što sam dio kolonije – rekao Zukerman.
Spominjanje Lubardinog imena bilo je dovoljno da umjetnik Ljubo Popadić dođe u Bogetiće i bude dio umjetničke manifestacije. Smatra da Lubarda nije, niti ikada može biti zaboravljen.
– Ne računajući sve one koji su bili prije njega, naročito poslije njega, Lubarda je rodonačelnik slikarstva u Crnoj Gori. On je njegov kamen temeljac, ne samo po svojoj veličini, priznanjima koje je dobijao, već po onome što je u svojim radovima tematski obrađivao – smatra Popadić.
Uz njega učesnici kolonije iz Crne Gore su i Miki Radulović i Ivana Tiodorović, iz Brazila Huliana Ruso, Ronit Binder iz Izraela, Milan Jagodinski iz Srbije, Ivo Vukićević iz Hrvatske, Ordev Danco iz Makedonije, Marko Popadić iz Bosne i Hercegovine i Miloš Dekić iz Slovenije.

Sa Petrovim djelima od ranog djetinjstva

Porodica Tiodorović zaslužna je što je 2004. godine objavljena Monografija o Lubardi. Na taj način željeli su, kaže slikarka Ivana Tiodorović, da od zaborava sačuvaju velikog umjetnika.
– Moj djed, prije svega, pa i otac bili su veliki ljubitelji Lubardinih slika, što znači da sam upoznata sa njima od ranog djetinjstva. Samoinicijativno smo porodično imali želju da se Monografija objavi i urađena je po svim savremenim standardima, uz pomoć istoričara umjetnosti, fotografa. Monografija se nalazi u mnogim domovima širom svijeta i predstavlja i Lubardu, ali i sve nas – kazala je ona.
Na koloniji sa velikim zadovoljstvom kombinovanom tehnikom izrađuje dvije slike. Za sebe kaže da je negdje „između ekspresionizma i informela” pa u radu koristi velika platna, jak kolorit, kombinujući pijesak, džakove, jutu, kanap, gazu. Prva njena inspiracija je Crna Gora, druga figura a treća sve ostalo što je okružuje pa i mrtva priroda, ali „u njenom maniru”.